Crkva sv. Nikole na moru podignuta je 1940. godine kao zavjetna crkva omišaljskih iseljenika i mornara.

Njezino je uređenje omeo Drugi svjetski rat pa je u cijelosti dovršena tek devedesetih godina 20. stoljeća. Zanimljivo, ona je treća je po redu istoimena crkva u Omišlju. Prva je bila ranokršćanska bazilika na Sepnu a druga, crkva. Sv. Nikole, pučki sv. Mikul pred vratima Omišlja, gdje je nekada bilo groblje, a danas spomen-park.

Poticaj za gradnju današnje crkve sv. Nikole na moru stigao je od najstarijeg omišaljskog iseljeničkog Društva sv. Nikole u New Yorku koje se raspalo, pa su članovi odlučili zatečenu ušteđevinu utrošiti za podizanje crkve u Omišlju, a na čast sv. Nikole, zaštitnika svojega. Nakon priprema radovi su krenuli 1940. godine i u relativno kratko vrijeme crkva je stavljena pod krov. Preostali su unutarnji radovi. Međutim, rat je prekinuo daljnje uređivanje, a poslije rata nije se moglo nastaviti s uređenjem je nije bilo riješeno imovinsko pravno stanje zemljišta na kojem je crkva podignuta. Tek se s osnivanjem samostalne Hrvatske devedesetih godina 20. st. nanovo započelo s osposobljavanjem crkve za njezino funkcioniranje. Uređenu je crkvu blagoslovio, oltar posvetio, i novo zvono blagoslovio 11. kolovoza 1990. godine ondašnji krčki biskup, a danas zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić. Vanjski su zidovi crkve sagrađeni od klesanog kamena. Ima pravokutni zvonik. Novo zvono u loži zvonika nosi natpis: Sv. Nikola, zaštitniče mornara i putnika, moli za Omišljane doma i po svitu. Dar I. i I. Ahel 1990. USA. Na njezinom pročelju nalazi se okrugli kameni prozor nad kojim je u bijelom kamenu isklesan reljef jedrenjaka, rad poznatog sušačkog kipara Vinka Matkovića. Na pobočnom ukrasnom oltaru crkve nalazi se oltarna pala sv. Nikole, s potpisom slikarice Ane Sadnik.