Lokva Slatin na rtu Ćuf specifično je stanište i zapravo predstavlja malu zaslanjenu močvaru – tip biotopa neobično rijedak na Kvarneru. Tu malu močvaru možemo uvrstiti u tip slanjača ili slatina koje u sušno doba godine presušuju. Lokva je u većem dijelu površine obrasla rijetkom vegetacijom morskih sita (Juncus maritimus). U rubnom dijelu lokve mogu se uočiti još neke biljne vrste koje podnose sol i prilagođene su takvoj podlozi. To su halofiti – caklenjača (Salicornia sp.), primorski oman (Inula crithmoides), pepeljuga (Ariplex sp.). U vodi lokve razbujale su se nitaste vrste zelenih alga.

U određeno doba godine lokvu posjećuju ptice močvarice, osobito bijele čaplje, brojni piljci i lastavice. Lokvu nadlijeću i stanovite vrste vretenaca. Mnogobrojni pauci razapinju svoje mreže među stabljikama sita što ukazuje na prilično bogatu faunu kukaca. Ukazuju na to i brojne primorske gušterice (Podarcis sicula) koje trčkaraju po kamenju uz lokvu.

Lokve otoka Krka odlikuju se bogatim životinjskim i biljnim svijetom pa su važne za očuvanje bioraznolikosti na tom prostoru.
Sa stajališta zaštite vodozemaca mogu se uvrstiti u skupinu vrlo osjetljivih područja. Ujedno, to su jedina mjesta na otocima gdje šišmiši mogu piti tijekom ljetnoga razdoblja. Lokve se odlikuju i krajobraznom vrijednošću, a nerijetko i kulturno-povijesnom važnošću. Obzidane predstavljaju dio karakterističnoga otočnoga humaniziranoga krajolika, desetine kilometara podignutih suhozida, podsjećajući na napore otočana u uzgoju stoke kao tisućljetnog temelja otočne privrede. Uz spomenutu, na području općine Omišalj postoji još desetak većih lokvi.