Kasnoantička nastamba nadomak uvale Blatna.

Za ovaj lokalitet postavljeno je nekoliko radnih hipoteza od kojih je vrlo snažna bila ona da je riječ o crkvi sv. Hermagore. Ime lokaliteta svakako valja povezati s tim svecem čije su moći početkom 5. stoljeća prenesene u Akvileju, odakle mu se kult zatim širio sjevernim Jadranom. Arheološkim istraživanjima je zasad potvrđeno postojanje veće kasnoantičke nastambe čiji su se stanovnici od 5. do 7. stoljeća bavili ribolovom ali i metalurgijom. Ističe se nalaz bizantskog zlatnika cara Teodozija II.

Fragmenti keramike iz podmorja uvale Blatna svjedoče nam da se ovdje u doba antike nalazilo sidrište. Do Mohorova i sjenovite uvale Blatna dolazi se neasfaltiranom cestom a zatim laganom šetnjom stazom kroz šumu. Suhozidi-gromače i ostaci mošuna pokraj kojih se prolazi podsjećaju na praktično dojučerašnji veliki intenzitet stočarstva na otoku. Mošune su za otok Krk karakteristične suhozidne štale krovova prekrivenih slamom. Iako u novovjekim stoljećima služe za smještaj sitne stoke, smatra se da nasljeđuju formu pradavne ljudske nastambe koja vuče kontinuitet iz pretpovijesti.